Fugitive

Dopizdilo mi je vise biti ljuta. Dopizdilo mi je i maltretiranje onih oko sebe koji nisu ni krivi ni duzni (sori darlin hasbnd, aj du lov ju, casna pionirska). Dopizdilo mi je i to sto ne znam ni samoj sebi objasniti ni razjasniti dogadjaje i osjecaje koji su zaokupirali i zauzeli sav slobodan prostor u ovoj mojoj glavurdi a kamoli onima koji me zapitkuju "Kako si, jel se drzis dobro?"

Jucer je bio prvi dan nazad u oficu. "Jebo, blagos ti se, bila si 3 tjedna na odmoru, neki od nas mogu samo sanjati o toliko odmora.", izvali jucer kolega s posla sa polu-zavidnim tonom (mozda i nije bio polu-zavidan, niti uopce zavidan, ali kad mi je talenat za preuvelicavanje i trazenja nepostojece poruke u svemu postao trenutni hobi, sta cu sad). Kolega, koji je znao da sam ustvari otisla na 3 tjedna da njegujem majku koja je tada umirala od raka i koju je rak tako brzo pokosio da mi nije ni trebalo 3 tjedna, ga je gurnuo laktom. A ja sam mu poslala smrtonosni pogled. I sutila. I nisam nista rekla. I okrenula se prema svom kompjuteru i piljila u njega. I piljila. Onako tupavo. Smisljala sam sta bih mu rekla i onda odustala. I izasla vani i ispusila. I onda se vratila nazad pred kompjuter i nastavila tupavo piljiti dok me nije opet poceralo jednu zapalit vanka.

Na pamet mi cesto dolazi bizarna izjava jedne lajave babetine koja je dosla na sahranu. "Ne mogu da vjerujem da je se ovo desilo tvojoj mami. Nije bila toliko stara, a i uvijek je bila tako vesela i vedra i puna zivota i uvijek spremna i saslusati i reci lijepu rijec i pomoci. Uvijek cu je zapamtiti po tome kako je bila tako vesela i sretna. I znas sta jos? Bozmiprosti, oni koji su vazda mizerni nikad da umru! Mislim ono, znas, mizerni su citav zivot i samo iscekuju da umru, a smrt nikad da mi dodje, vazda dozive dugu starost! Mislim, ono, znas." Da, bas ti hvala baba na tvojoj mudrosti, sad se jos bolje osjecam.

Neko mi je prije par dana rekao: "Prerano si postala siroce, stvarno nije fer." Za one,koji su imalo normalni, ustvari zanemarimo normalnost, recimo oni koji su imalo realisticni, shvatit ce da je ovakva izjava totalno glupsonska i bezveze uzimajuci u obzir da je meni 35 godina u guzici, jel tako? I uzimajuci u obzir da koliko god da mi je trenutno tesko sto sam sada izgubila i drugog roditelja u (njihovim, ne mojim) relativno ranim godinama, the truth is sta stvarno nije fer je kad djeca i oni mnogo mladji od mene izgube oba roditelja. To nije fer. I ne samo da nije fer nego je tragicno i odvratno i Bogu za plakat. A ja sa svojih 35 godina se mogu osjecati tuzno i razocarano i na cudan nacin usamljeno, ali da se osjecam kao siroce to je vec iracionalno. Ali osjecam se. Tako mi Olivera Tvista, osjecam se ko siroce. Koja patetika. Valjda se osjecam pod nekim glupim sokom svega sto se desilo, ko bi to znao. Ja ne znam.

"Ja sam izgubio i drugog roditelja prosle godine i jos uvijek mi je tesko zbog toga, tako da znam kako ti je." rece mi postariji ciko sa poprilicno sijedom kosom i vecim brojem bora na licu. "Otkada sam ih oboje izgubio, osjecam se kao da je zapocelo drugo poluvrijeme zivota.", ugasio je ispusenu cigaru, pripalio jos jednu i ponudio jednu i meni. Nije vise nista rekao na tu temu, a ja se nisam usudila pitat.

Do danas nisam pratila ni novine ni TV. Niti sam bila svjesna, niti sam zeljela biti svjesna, dogadjaja u svijetu i blizoj okolini. Tudje muke i problemi me uopce nisu interesovali ovih zadnjih dana. Ratovi, poplave, potresi, ekonomski problemi, jebanje noramalnog naroda u zdrav mozak od strane politicara, nisam htjela da znam o tome. Nek se jebu svi, bas me briga, ja se gusim u svojoj privatnoj mizeriji, a svijet nek se okrene naopako, jebes svijet. Tek sam jutros sam malo zraknula na BiBiSi po prvi puta otkako sam se vratila doma. I vidjela da se zakrvilo izmedju Izraela i Lebanona, tsunami u Indoneziji, prepucavanje glavonja na samitu G8 u Rusiji (nek nam je svima Bog na pomoci), zrtve u Iraku jos uvijek svakodnevna pojava. Citam i gledam. I shvatim da to samo citam i gledam. I nista ne osjecam. I prisjetim se onih odvratnih dana kada je kod nas orilo i gorilo i kada sam se u ljutnji i suzama pitala "Kako to da niko ne reaguje na ovo sto se desava kod nas? Kako ljudima moze biti svejedno kada vide snimke i citaju reportaze svega sto se kod nas desava? Sebicne duse, sram ih bilo!" I shvatim da je stvarno doslo vrijeme da okoncam ovo stanje otupljenja. Samo jos uvijek nisam skontala kako.

Tako mi je žao... :(

http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html

Cinjenica da sam neki dan prekrsila svoje zlatno pravilo "Ne istresaj ovdi svoje emocije, znas da nakon toga ubrzo slijedi brisanje cijelog bloga, tuko tukava" me je upozorilo da se mora poduzeti podhitna akcija rehabilitacije moje trenutacno life-can-be-shit-upomoc-sta-da-radim faze zivota.

Da se ne bi navela u napast ponovo pisati emocionalne postove odlucila sam usmjeriti svu svoju negativnu emotivnu energiju na osveti susjedu i maltretiranju sviju koji mi se nadju na putu.

Susjed je bio prvi na hit-listi. Brsljen,koji raste u njegovoj basti i koji bezobrazno i drsko raste i u mojoj basti vec nekoliko mjeseci (zbog ljenosti tog istog susjeda da mrde guzicom i odrzava tog hiperaktivnog monstruma koji raste brzinom od 10 metara na sat) je bila prva zrtva. Ne samo da sam odsjekla 3 tone tog susjedovog brsljena koji je ludjacki narastao i u mojoj zen-basti, nego sam lijepo i strpljivo sav taj odsjecani brsljen bacila preko zida u njegovu bastu. Djetinjast potez? Hm, mozda. Ali me je citava ta akcija razveselila kao pubertetlijsku djevojcicu koja je upravo saznala da 'ona krava iz 7b razreda u koju su svi djecaci u skoli zaljubljeni je se sva sasuala po licu od ogromnih bubuljica'.

Posto sam u biti jedno izuzetno strpljivo i tolerantno bice (da, istina je, pitajte okolo, cut ce te to i od drugih) ovakvi ispadi sa moje strane su jako rijetki, skoro nepostojeci. Uvijek sam slijedila princip da ako ima neki problem moze se taj problem rijesiti finim i kulturnim razgovorom sa osobom koja vam pravi taj problem. No medjutim, nakon ove akcije koja je cisto posluzila da iz sebe izbacim barem nesto gnjeva i ljutine, me je toliko razveselila i osvjezila da sam ubrzo pocela kemijati planove za jos koju 'this is not like me, I never do this kind of thing' akciju.

Ne mogu ih bas sve ovdje napisati u slucaju da ovaj blog prezivi neko vrijeme i da se jednog dana ne navratim na ovaj post i umrem od sramote citajuci o ovom mom besramnom ponasanju, ali evo jedna manja lista mojih trenutacnih ispada:

- Pofatala sam sve odvratne i ljigave puzeve koji su milili po mojoj zen basti nakon sto je sav brsljen smaknut i pobacala ih u susjedovu bastu. Taman na vrh brsljena koje sam prije toga pobacala tu. Revenge complete.  Point made.

- Ostavila sam ruzan komentar na blogu jedne tinejdzerice koja je kukala i pizdila o tome kako zivot nije fer zato sto je njoj dosadno i nema nista raditi tokom dugog ljetnog skolskog odmora. Ne smijem kazati sta sam napisala, umrla bih od stida. Samo cu iz sveg srca zahvaliti urednistvu sto su nam omogucili da brisemo svoje komentare koje ostavimo drugima na blogu.

- Rekla sam dragom da zelim pokusati napraviti pitu. Ali da nemam oklagiju. I da u ovoj zemlji nema kupit prave oklagije, nego samo one bezvezne. Niti ima kupit dobre pite. I da kakva je to zemlja gdje nema kupit ni prave oklagije ni pite. I da je ova zemlja bezveze. I da je sve ovdje bezveze. Srecom ova je se scena odigravala kasno sinoc dok smo lezali u krevetu i dok je on vec poprilicno tonuo u san. I nije imao snage svadjat se sa mnom.

Srecom da sutra ode odavde na neko vrijeme. Sto je sigurno sigurno je.

POšteno si se ispucala ,)

a di si sad? zarasla u brsljan? ako treba kosirić. eto me:)

hehe svi mi imamo male "I never do this" akcije...a čini mi se da imaš neku zanimljivu zen baštu :))

gdje si nestala..? :) javi se kojim postom

Sigurna sam da su mnogi vec culi za PostSecret blog. Ne znam koliko drugi cesto navracaju na ovaj blog, ali ja ga redovno provjerim. Fascinira me ovaj unikatni nacin kroz koji su mnogi u javnosti rekli ono sto jedva imaju snage i sami sebi priznati. Vec danima se razmisljam napisati nesto sto mi je izuzetno tesko prevaliti preko usta. Ili napisati ovdje. Napisati i vidjeti to onako crno-na-bjelo sto se kaze. A gusi me, svaki dan, svaki tren, dok sam budna i dok spavam nemirnim snovima punim ruznih nocnih mora. Neda mi mira i neda mi se skoncentrisati ninasta. Rekla bih o cemu se radi, napisala bih, ali sam se do sada suzdrzavala, izbjegavala.

Onda naletih na ovaj 'secret' koji je postan na PostSecret blog-u:

I svatih da koliko god da mi je tesko se suociti sa cinjenicom da moja mati (o kojoj sam i ovdje i na starom blogu mnogo puta pisala zbog smjesnih i zabavnih scena i provala kojih je kod nje uvijek bilo na pretek), trenutno polako i u neopisivim bolovima umire, svatih da sam se rodila pod sretnom zvjezdom jer zelim totalno suprotno od ovog anonimca koji mora da je dozivio toliko nestretno djetinjstvo da je imao potrebu ovako nesto napisati. Kako je samo ovaj zivot cudan kada se moras suociti sa 2 totalno suprotna osjecaja. Srecu da ce se to sve brzo privesti kraju i oznaciti kraj njenoj patnji i tugu sto ce se njen zivot prokleto prerano privesti zauvjek kraju. Koliko god da boli spoznaja da veoma uskoro njezin ce se zivot zauvijek ugasiti i da cu biti suocena sa kontradikntim osjecajima olaksanja sto je svo njeno mucenje privedeno kraju i neopisivom tugom sto je vise nema, znam da cu do kraja zivota u sebi nositi toliko lijepih uspomena o njoj da cu uvijek imati rezervu iz koje cu moci vaditi inspiraciju da idem dalje i da idem sto bolje i cvrsce i samopouzdanije.

U nedjelju idem ponovo doma da provedem 3 tjedna uz nju, da joj pomognem i olaksam ove zadnje dane sto vise mogu. Da je drzim za ruku i ponovim sto vise puta da je najbolja mama sto je iko ikada mogao imati. Mada ona to vec zna. Rekla sam joj to vec bezbroj puta. Ali budem ponovila jos koji puta. Dok se jos ima vremena.

Za tri dana na put u Hrvatsku. I tako me progoni neki osjecaj da ce ovo biti moje zadnje putovanje u ovu zemlju na neko vrijeme. Jer blizi se kraj. Ne samo kraj njenom zivotu, nego kraj i nekim drugim stvarima. Blizi se i kraj mojoj 'ljubavnoj aferi' sa Hrvatskom. Kraj mojim planovima i smucalicama da sto vise puta odem dole. Da sto vise vremena provedem dole. Ne znam, ili mozda vec znam, ali to mjesto nece biti vise isto za mene. Izgubit ce dio smisla. Smisla sta meni znaci biti u toj zemlji i provoditi vrijeme u njoj. Ali ima mnogo stvari koje cu morati razrijesiti u sebi, pa mozda mi i ovo postane jasnije jednog dana, ko ce znati.

Pronasla sam jos jedan 'secret' na ovom blogu.

Poruka u njoj je slicna onome sto ja trenutno osjecam.

I blago meni sto je tako. Nego da se osjecam kao osoba koja je napisla prvu 'secret'. Nedaj Boze nikome takvog djetinjstva, takvih osjecaja i takvih oziljaka koje ce ih sigurno progoniti do kraja zivota. I blago onima koji ce plakati i istinski zaliti za svojim roditeljima. Jer znaju da placu i zale za prolaskom jednog zivota koje ih je obogatilo i oplemenilo na nacin kako nas samo dobri roditelji mogu.

zelim i tebi i tvojoj mami sve najbolje u ovom neopisivo teskom trenutku...

žao mi je što je tako. ipak, oni koje volimo ne odlaze skroz. postoje i žive u našim uspomenama, pričama, srcima. i kad odu. eto.

Nastavljajuci dugotrajnu tradiciju idiotizma, Dzordz Bush je na pitanje: "Koji vam je najbolji dogadjaj koji vam je se desio otkako ste postali predsjednik u 2001.?" odgovorio:

"Moram reci da je od svih dogadjaja koji su se desili otkako sam postao predsjednik najbolji onaj kada sam upecao ribetinu od 3.4 kile u mom jezeru."

Da li i vi imate osjecaj da ovaj idiot uopste nije stvaran i nije predsjednik? Vec da su nam ga mozda vanzemaljci poslali mozda negdje s Marsa? I dan nam se svima slatko smiju?

Preneseno sa BiBiSija:

President George W Bush has revealed to a German newspaper his best moment since he took office in 2001.

"I would say the best moment of all was when I caught a 7.5lb (3.4kg) perch in my lake," he told Bild am Sonntag.

In a more serious moment, he said he understood German opposition to the war in Iraq.

"The Germans today simply don't like war... And I can understand that.

Cijeli clanak mozete procitati ovje.

Ja se ježim tog gmaza, imam osjećaj da se on svima izruguje svojom osebujnom glupošću. Zanima me i ko je njega i iz kojeg podlog razloga smjestio tamo gdje je sada. Uf, ne spominji mi ga. Pusa tebi :))

Nisam srela NI JEDNOG Amera ( a srećem ih svaki dan) koji ga voli...pa ko je glasao za njega?

mukico moja koji tenkre, svaki put se iznerviram, ali s obzirom na to kakva je Amerika nacija ništa me ne čudi...

covek voli da peca, sta fali ;)

da, taj Bush je stvarno idiot..negdi sam pročitala cijeli niz ovakvih njegovih ispada..zar stvarno nema ni malo mozga? očito da nema...a ni ameri kad su ga izabrali..

Ja ga mrzim zbog toga što je napravio u Iraku:došli su,ubijali su,mučili ih,samo zbog nafte koju imaju (to naravno nije bio prvobitan razlog,to se tek kasnije otkrilo!)BY!!!

American idiot, netko jednom reče...

ha-ha, kak` je glup!!

Kako brzo zaraditi? Pošaljite 5 kuna na 6 adresa! Nasao sam ovo na jednoj news grupi i odlucio isprobati. Prije par tjedana, pretrazivao sam newsgrupe i naisao sam na clanak slican ovome u kojem je pisalo da mozete zaraditi tisuce dolara u samo PAR TJEDANA sa samo malim ulogom od 30 kn! Pomislio sam, "Da bas, ovo mora da je prijevara" no kao vecina nas, bio sam znatizeljan, pa sam nastavio s citanjem. Kako god, pisalo je da posaljete 5 kn svakoj od 6 imena i adresa koje su bile u tom clanku. Zatim stavite svoje ime i adresu na kraj popisa na #6, te posaljete taj clanak na najmanje 200 newsgrupa. (Ima ih na tisuce). Nema kvake, to je to. Pa sam nakon malo razmisljanja, i savjetovanja s prijateljima, odlucio pokusati. Mislio sam "Sto imam izgubiti osim 6 markica i 30 kn, zar ne?" zatim sam ulozio tih bijednih 30 kn I POGODITE STO!?... u roku od 7 dana, poceo sam dobivati novac postom! Bio sam zaprepasten! Pomislio sam da ce s tim biti ubrzo gotovo, ali novac je neprestano dolazio. U mom prvom tjednu, zaradio sam oko 100 kn. krajem drugog tjedna zaradio sam ukupno vise od 1 100 kn! u trecem tjednu imao sam preko 10 000 kn i jos raste. Ovo je sada moj 4 tjedan i moja ukupna zarada je malo vise od 25 000 kn a novac jos ludjacki dolazi. To sve sigurno vrijedi 30 kn, i 6 markica!! Sada cu Vam reci na kojem principu ovo radi i jos vaznije, ZASTO radi... Osim toga, pobrinite se da imate isprintanu kopiju ovog clanka SADA, tako da bi mogli provjeravati neke informacije kako ih trebate. OBECAVAM Vam da ako tocno pratite moje upute, zaradjivat cete vise novca nego sto ste ikada mogli radeci nesto tako lako! NASTAVITE CITATI DA BI STE DOZNALI KAKO OVO RADI!!! KORAK 1 >Nabavite 6 odvojenih papirica i napisite slijedece na svaki papiric "PLEASE PUT ME ON YOUR MAILING LIST." Sada uzmite 6 novcanica od pet kuna i stavite JEDNU u SVAKI od 6 papirica tako da se novcanica ne moze vidjeti kroz kuvertu (radi sprjecavanja kradje). Zatim, stavite jedan papiric u svaku od 6 kuverti i zatvorite ih. Sada bi ste trebali imati 6 zatvorenih kuverti, svaku sa papiricem na kojem je iznad napisana fraza, Vasim imenom i adresom, i 5 kn novcanicu. Ono sto Vi radite je da stvarate uslugu. OVO JE SIGURNO LEGALNO! Vi zahtjevate zakonitu uslugu i placate ju! Kao vecina nas bio sam pomalo skeptican i pomalo zabrinut o legalnim pogledima svega toga. Pa sam i provjerio sa U.S. Post Office (1-800-725-2161) i potvrdili su mi da je to uistinu legalno. Posaljite tih 6 kuverti na slijedece adrese: #1.) Marina Šabic, kipara meštrovica 21,21300 Makarska, Croatia #2.) Ivan Šabic, molizanskih Hrvata 1,21300 Makarska,Croatia #3.) Tomislav Preiss, Ilica 124, 10000 Zagreb, Croatia #4.) Igor Rački, Ulica Kneza Domagoja 56, 48000 Koprivnica, Croatia #5.) Marko Koričić, A. Starčevića 106, 31550 Valpovo, Croatia #6.) Martina Tanković, Pristava 4/3, 52000 Pazin KORAK 2 >Sada izaberite ime pod #1 sa liste koju vidite iznad i maknite ga sa liste, pomaknite ostala imena prema gore (6 postaje 5, 5 postaje 4, itd...) i dodajte SVOJE Ime pod brojem 6 na listi. KORAK 3 >Promijenite u clanku sve sto trebate, no nastojte odrzati clanak slicniji originalu sto je vise moguce. Sada, posaljite svoj prepravljeni clanak na najmanje 200 newsgrupa, no zapamtite, sto ih vise posaljete, to vise novca zaradite! Necete dobiti puno osim ako saljete kao ludi.) Ovo je savrseno legalno! MOLIM VAS,VJERUJTE MI. Ako ste sumnjicavi u vezi ovoga, pogledajte Title 18 Sec. 1302 & 1341 of the Postal lottery zakona. Imajte kopije ovih koraka za sebe i, kad god Vam zatreba novac, prodjite sve ponovno, i ponovno. MOLIMO VAS ZAPAMTITE da ovaj NACIN ZARADE ostaje uspjesan radi ISKRENOSTI I POSTENJA sudionika i njihove pazljive posvecenosti uvjetima. ------------UPUTE ZA------------KAKO POSLATI NA NEWSGRUPU----------- Korak 1) Ne trebate ponovno pisati ovo cijelo pismo da bi ste ga poslali. Samo stavite kursor na pocetak pisma i povucite kursor na dno ovog dokumenta, izaberite 'copy' iz edit menija. To ce kopirati cijelo pismo u memoriju racunala. Korak 2) Otvorite prazan 'notepad' dokument i stavite kursor na vrh prazne stranice. Iz 'edit' menija izaberite 'paste'. To ce preslikati kopirano pismo u 'notepad' da biste mogli dodati svoje ime na listu. Korak 3) Spremite svoj novi notepad dokument kao .txt dokument. Ako zelite poslati drugaciji clanak, uvijek cete imati taj dokument koji mozete obradjivati. Korak 4) Pokrenite 'Netscape' ili 'Internet Explorer' pokusajte potraziti razne newsgrupe (on-line forume, oglasne ploce, chat stranice, rasprave...) Korak 5) Posjetite te stranice i posaljite ovaj clanak kao novu poruku tako da kliknete na prazninu i izaberete 'paste' iz 'edit' menija. Ispunite 'Subject', to ce biti naslov koji ce svi vidjeti dok ce pregledavati liste posiljaka o odredjenoj grupi, kliknite na 'post message' gumbic. Gotovi ste s prvim! **SAMO BUDITE SIGURNI DA SU VAM SVE ADRESE TOCNE.** EVO KAKO 30 KUNA POSTANE NEKOLIKO TISUCA!! Od 200 posiljaka, recimo da dobijete samo 5 odgovora (vrlo rijedak primjer). Zaradili ste 25 kn sa svojim imenom na #6 na pismu. Sada, svaki od tih 5 osoba koji su Vam poslali 5 kn naprave MINIMUM 200 posiljaka, svaki sa Vasim imenom #5 i samo 5 osoban odgovori na originalnih 5, to je jos 125 kn za Vas, sada svaki od tih 25 naprave 200 MINIMUM posiljaka sa Vasim imenom na #4 i samo 5 odgovora svaki, dobivate dohodak od 625 kn! Sada, se tih 125 osoba okrece i posalje MINIMUM 200 sa Vasim imenom na #3 i dobiju samo 5 odgovora svaki, dobivate dohodak od 3 125 kn! OK, e sada je onaj zabavan dio, svaki od tih 625 osoba posalje MINIMUM 200 pisama sa Vasim imenom na #2 i svaki od njih dobije samo 5 odgovora, koji su Vam donjeli 15 625 kn!!! E sad tih 3 125 osoba ce svi dostaviti ovo pismo na 200 newsgrupa sa Vasim imenom na #1 i ako jos uvijek 5 osoba po 200 newsgrupa reagira dobivate 78 125 kn! Sa originalnim ulogom od SAMO 30 kn! NEVJEROVATNO! Zelim Vam uspjeh i zaradu mnogo novca...

ja nemrem vjerovat da su njega izabrali i za drugi mandat!! upropastio ameriku, ma upropastio cijeli svijet....

Da se nadovezem na prijasnji post.

Bijase je to davne 80 i neke, kad je je Big Vern bila mala Verni, i roditelji moji mili su jos uvijek imali moc nadamnom da me vukare sa sobom po mjestima gdje ja nisam htjela ici ali sam morala jer sam morala biti poslusno dijete da mi ne bi uskratili dzeparac. Uvijek sam bila interescija, od malih nogu.

Mati, caca i ja obukosmo se u svoja misna odijela i krenusno prema jednoj od manjih i manje posjecenijih umjetnickih galerija u nasem malom mjestu. Moj rodjo (zvat cemo ga ovdje Pero Peric), koji je u to vrijeme bio kao neki poznati umjetnik one stare nam drzave, je izlagao svoja umjetnicka djela u galeriji i mi smo svi bili pozvani na otvaranje izlozbe. Posto sam ja najmladje dite u svojoj familiji samo su mene mati i caca uspjeli natjerati, pardon nagovoriti, da krenem s njima.

I dodjosmo mi u galeriju na svecano otvaranje izlozbe. U galeriji je bilo cak nekih 10-tak ljudi, ukljucujuci i nas troje, dakle veliki dogadjaj. Imala sam osjecaj da su to vecinom dangube koje nisu imale pametnijeg posla, ali nisam smjela nista reci u slucaju da me mati ne odalami iza uha sto se rugam nasem rodji.

Krenusmo nas troje razgledati slike. Prva slika: ogromna. Pozadina: bijela. Na bijeloj pozadini: neka velika sara crne boje koja je izgledala kao da ju je dijete od 2 godine nasaralo. Ispod slike naziv i objasnjenje ovog umjetnockog djela: "Dijete i pas", slika koja prikazuje dio mog djetinjstva (ili nesto u tom stilu), davno je to bilo, ne sjecam se vise dobro).
 

Mati i caca nijemo gledaju u cudu.

"Vidis ti ovdje ikakvog djecaka?" upita caca moju mater.
"Ma jok, nit vidim djecaka nit vidim psa, vidim samo neku crnu saru." rece mater.
"Ajd dobro, ja mislio da sam stavio pogresne naocale pa ne vidim dobro." s olaksanjem rece caca.

I tako od jedne slike do druge. Ne znam koja je bila gluplja po izgledu, ali uglavnom svaka je slika bila na istu foru: veliko platno, bijela pozadina i neka crna sara, a ispod slike objasnjenje koje nije imalo nikakve veze nisacime.

Kada smo nabrzinu obisli sve 'umjetnicke' slike na mati i caca su nesto nabrzake smumljali rodji Peri i krenuli smo nazad kuci.

"Ma ne znam kako da ovo kazem, ali mene je nekako strah da je onaj nas rodjo malo prolupo." zabrinuto rece caca.

"Ja, znam sta mislis, i meni je to palo na pamet. kakve su ono slike? Ja nista zivo nisam u njima vidjela osim nekih sara ko da ih je crto dok je bio nadrogiran, boze-mi-prosti." zabrinuto odgovori mati.

"Mos mislit kako je njegovim roditeljima? Sta ce tek svjet rec na ovo, mos mislit!?" doda caca.

"Mozda bi trebali obic njegove roditelje, imamo jos one dobre prsute pa da im odnesemo po' kile, to ce ih sigurno bar malo razveselit jer domaca je, a znas da Perin caca volim jest prsute kad pije rakiju." rece mati.

"Ja, mogli bi, jadni ljudi, trebamo pomoc kol'ko mozemo, ipak smo rodbina, jel." rece caca.

Kaze se da nam neka iskustva iz djetinjstva ostanu duboko urezana u sjecanje. Ovaj dogadjaj mi se uvijek vrti pred ocima svaki puta kada vidim 'modernu' umjetnost, kao da se jucer desilo. I svaki puta kada vidim sliku moderne umjetnosti ne mogu a da se ne nasmijem sjecajuci se svog prvog iskustva moderne umjetnosti. Ne mogu i gotovo.

PS Rodjo je nekoliko godina nakon ove izlozbe postao profo umjetnosti u Gimanziji u koju sam ja isla. Nije mi nikada dao vecu ocjenu od dvice. Nadam se da mu je ona prsuta prisjela :)

haha...od sve avangarde jedino sam za Dalija, Ove kao što je ona slika doli, ma čovječe, pa da nečije frustracije plaćam?! Ko ona slika doli. Pitam se što mu je u glavi,kad je ono na platnu

A je ti taj rođo neki čudak..i nije ti dao veću ocjenu od 2! i ja kažem dabogla mu prisilo :-))

Da li ste ikada mastali o tome da jednoga dana budete bogati? I to toliko bogati da ako bi 'slucajno' recimo par miliona dolara 'nestalo' sa vaseg bankovnog racuna, vi to ne biste ni primjetili. Ili mozda primjetili i samo slegnuli ramenima i nonsalantno rekli "Ma, ajde nije bitno, to se svakom moze desiti." Yeah, right.

Ja jesam. I svaki puta kada na to pomislim pustim mastu da se razigra i zamisljam sta bih sve mogla kupiti i uraditi sa tim novcem. Lista je duga i ukljucuje na primjer otvaranje toliko velikog i mocnog lanca najboljih cevabdzinica po citavom svijetu da bi McDonalds napokon postao bankropt. Ne bi mi bilo zao ni potrositi koji milioncic na nekoga ko bi mi bio spreman slati KiKi bombone, Gavriloviceve pastete ili Dalmatinsku prsutu kad god mi prahne, u bilo koje doba dana ili noci i jedan poziv telefonom bi zagarantirao da bi se to pojavilo na mom stolu u roku od 5 minuta.

Ima toga koliko hoces, lista je preduga. Ali jedna stvar koja mi nije jasna je oni koji u stvarnosti imaju toliko novaca da ti se zamantra u glavi mogu potrositi vise od 95 miliona dolara da bi kupili i imali u svom vlasnistvu ovu rugobu:

Dora Maar With Cat, Picasso

95 miliona dolara!? Za sliku od koje bi mala djeca imala nocne more? Ma sta mala djeca, ja ne bih mogla spavati mirno u kuci na cijem jednom od zidova visi ovo cudoviste od zene!

Priznajem da sam seljanka koja nema blage veze sa umjetnoscu, i znam da je Picasso jedan od najvecih umjetnika bla, bla bla, ali da sam ja ova teta na slici koju je Picasso naslikao ja bih ga tuzila za 95 miliona dolara zbog patnje i boli i sramote koju bih dozivjela da me je iko ovako 'predstavio' cijelom svijetu. Ne ubrajam u ovo dane kad me drma PMS, ali opet...

Citav clanak o prodaji ove rugobe mozete procitati na BiBiSiju. Ako imate snage traciti svoje vrijeme na gluposti. 

 

Ne volim ljude koji se nasladjuju tudjom mukom. Ne volim one koji jedva docekaju da neko drugi napravi neku gresku, samo da bi takvi likovi dobili sansu da sa likovanjem kazu: "Pa eto, znao/la sam ja, vidis ti to, cccc, kako neko moze takvu glupu gresku napraviti, nije mi jasno. Ja ne bih nikad tako nesto glupo napravila."

Ne volim one koji na sav glas razglasuju o greskama koje su drugi napravili, narocito ako primjetite da ta osoba uziva u raznosenju takvih glasina. I jos vise uzivaju gledati kako je osobi o kojoj se radi u tim glasinama neugodno i kako zele u zemlju propasti.

Danas je jedan od kolega napravio gresku. Nista drasticno, ali je greska bila pomalo stjupidna i nazalost svima vidljiva. Niko nije previse ni obracao paznju na to jer je se greska brzo i lako popravila. Ali nasao je se ipak neko ko nije mogao propustiti priliku da istakne pred svima kako ne moze da vjeruje da se iko moze napraviti tako stjupidnu gresku. I to nekoliko puta. Dok meni prvoj nije dodijalo slusati (a jos vise ga gledati) i reci mu "Ok, you've made your point, move on please."

Ovakvi ljudi koji se nasladjuju ovakvim stvarima su za mene jedna od najnizih rasa ljudskih. Ovakve likove obicno zaobilazim u velikom luku jer jer njihova potreba za isticanjem tudjih gresaka i ismijavanjem drugih jedna od osobina koju ne mogu smisliti. Ovako hrane svoj ego ili mozda bolje receno svoj frustrirani ego?

Otkako sam se vratila sa svojih putesestvija, tabani me jos uvijek svrbe i jos uvijek me opsjeda zelja za putovanjem. Nakon ove epizode, ne bi mi bilo mrsko otputovati negdje gdje nema bas previse ljudi. Malo se odmoriti i od posla i od ljudske gluposti. Jeli iko zna gdje mogu bukirati holiday na Mjesecu?

 

PS Ova slika nema blage veze sa postom, jednostavno mi se svidjela i zbog toga je tu.

Vjerojatno prikriva neke svoje brljotine tako što ističe tuđe. Ima takvih svuda, ne brini

i ja si mislim bukirati jedan put na Mars da se odmorim..očemo zajedno??

@special, ma moze, zasto da ne!? :D

Uvijek sam se rugala svojim sefovima kada bi mi pricali spiku o tome kako svi moramo ponekad uprti malo vise i extra raditi jer je to ponekada potrebno za dobro citavog tima ili kompanije. U ovakvim sam trenutcima uvijek samo cinicno znala klimnuti glavom i hladnokrvo reci: "Ok, sefe, whatever." dok bi u meni kljucala ljutnja sto me ovako iskoristavaju.

Danas mi je se pozalio jedan od momaka iz mog tima. Kaze da nije happy sto su na nas tim u zadnje vrijeme navalili toliko extra posla da svi zajedno manje-vise grcamo od posla.

Bez previse razmisljanja dala sam mu istu spiku koju je meni moj sef davao kada sam se znala buniti u svezi previse posla. Jednostavno mi je izletilo. I kada mi je momak dao slican pogled kojeg sam ja znala dati svom sefu kada bi mi dao ovakav isti speach, bilo mi je jasno da sam postala hipokrita. Ili clone, nisam vise ni sama sigurna.

i meni sef uvik govori da triba puno radit, a ja ga eto slusan, sta cu, e... i to po cile dane i noci, imamo isto ime, isti takujin, isti jmbg. a najradje bi dikad tome sefu petala roge, samo nikako da mi okrene ledja :o)

puna mi je pipa posla i rada i svega...oću da me svi ostave na miru, ali me niko ne šljivi :( Ja bi da sam Robinzon

ja kao i samba ;))

Dragi blogeri

Kao sto sam vec najavila (a i urednistvo je objavilo na naslovnici - hvala Mojblog.com!) pokrecem projekat za promociju svega onoga sto je najljepse u Lijepoj Nasoj. I iskreno se nadam da ce vas se sto vise ukljuciti u ovaj projekat.

O cemu se ovdje radi?

U velikoj gomili web stranica trenutno dostupnih na internetu vec postoje informacije o Hrvatskoj vezane za: gdje i kako kupiti kartu za Hrvatsku, gdje i kako bukirati hotel u Hrvatskoj, znacajna mjesta za posjetiti u gradovima Hrvatske itd.

Ali sta jos uvijek ne postoji je web stranica na kojoj mozete pronaci opis onih mjesta kojoj putnicke agencije nece pridodati previse paznje jer vjerovatno za njih ni ne znaju. Mjesta o kojima samo oni koji tu zive ili koji su zbog licnog zadovoljstva proputovali i istrazivali mjesta po Lijepoj Nasoj mogu znati. Na primjer, i pticice na grani vec znaju da Dubrovnik ima one stare zidine, ali koliko bi posjetilaca Dubrovniku znalo gdje se moze otici i isprobati prave domace hrane u restoranu? Gdje se nalazi mozda neka mala crkvica za koju samo mozda par vjernih bakica redovno ide a koja mozda ima mnostvo cari i povijesti koja bi mnogima bila interesantna?

Koliko posjetilaca Zagrebu zna da postoji kazaliste koje radi predstave na engleskom jeziku? Ili najbolji bar gdje se svira dobra muzika? Koliko njih zna gdje se moze pronaci autenticna hrvatska kuhinja u restoranu, ili muzej gdje se izlazu djela nasih umjetnika? Koliko ih zna gdje su sva skrivena mjesta i mjestasca gdje se se mogu nagledati prirodne ljepote kakvu Hravatska ima na pretek i nadisati se cistog zraka?

Mozda neki znaju, ali ja mislim da su takvi u manjini.

Zbog toga i pokrecem ovaj projekat gdje svi koji zele mogu napisati clanak/post o mjestu za koje smatraju da bi bilo od interesa bilo kome.

O cemu mogu pisati?

Mozete pisati o cemu god zelite. Restoran, bar, kafic, zooloski vrt, plaza, park, muzej, kazaliste, crkve i katedrale, spomenici, trgovi, parkovi, sela, brda i planine, setacke staze, detalji i povijest objekata, internet kafic sa brzom vezom i dobrim kapucinom, sve sto smatrate da bi bila korisna informacija nekome ko prvi puta dolazi u vase mjesto.

Stavite se na minutu u poziciju jednog stranca koji nikada prije nije bio tu, ili zamislite da vam dobar prijatelj kojega niste vidjeli mnogo godina dolazi u posjetu. Gdje bi ste ga odveli? Sta bi ste mu voljeli pokazati u vasem gradu da garantirate najbolji provod sto mozete?

Sta moram obavezno ukljuciti u svoj post?

Za bilo koje mjesto o kojem pisete pozeljno je na pocetku texta/posta ukljuciti ove detalje:

Mjesto: (grad ili selo, na primjer Zagreb, Split, NekoSelo itd)
Kategorija: (kafic, bar, restoran, kazaliste, katedrala, muzej, park, komsijina livada itd)
Direkcije: (kako se moze doci do tog mjesta autom, busom, vlakom, raketom itd)
Preporuceno za: (obitelj, djecu, mlade, stare, one kojima je dosadno i nemaju pametnijeg posla itd)

Uz svaki post pozeljno je i da imate sliku mjesta o kojem pisete. Oni koji nisu u mogucnosti priloziti sliku, nemojte se brinuti, dobri postovi su uvijek vrijedni paznje i bez slike.

Kako mogu prijaviti svoj post i gdje ce to sve biti objavljeno?

Postove pisite na svom blogu. Kada zavrsite post posaljite mi email ili mi ostavite komentar na ovom postu (ovaj ce post takodjer biti linkovan sa desne strane da ga moze lako pronaci).

Kada mi dojavite da je post spreman, ja cu ga preuzeti sa vaseg bloga i objaviti ovdje. Svaki post ce biti naznacen sa detaljima pravog autora posta i link do bloga i originalnog posta kojeg je autor napisao na svom blogu.

Cemu ovo sve vodi? Zasto bih ja uopce pisao/la za ovaj projekat?

Glavni cilj ovog projekta je da nakon sto se skupi dovoljno postova, ti postovi ce biti prevedeni na engleski jezik i objavljeni na website-u u Engleskoj. Cilj je predstaviti ovu informaciju ljudima ove zemlje koji su zainteresirani da posjete Lijepu Nasu. I da napokon i ja imam izvor informacija koje mogu ponuditi svim onim Englezima koji me napastvuju pitanjima o tome gdje je najbolje otici na odmor u Hrvatskoj :)

A jednog dana, tko zna, ako se prikupi dovoljno dobrog materijala i ako bude dovoljno posjetilaca na toj stranici mozda jednog lijepo suncanog dana bude i koje kuneje zarade. Ali otom-potom :)

Interested?

PS Ovaj je post objavljen na glavnom blogu otvorenom za ovaj projekat http://croatiaproject.mojblog.hr Ovaj je blog takodjer pristupan na pod-domeni http://croatiaproject.randomforce.com.

evo, ja sam najljepša u lijepoj našoj ;DDDD sve o meni se može iskopirati iz arhive ;DD

Laprdavice, pod hitno salji svoju sliku pa da te predstavimo engleskom pucanstvu :)

U roku odma se naoružavam aparatom i trčem u Grad :)

@samba, yey, jedva cekam da vidim sta ce biti od tvoje reportaze :)

eno, sa moga bloga uzmi ako ti se nešto sviđa o splitu i okolici (zasad je od okolice bilo o omišu, cetini, imotskom, crvenom i modrom jezeru, a bit će i još o malim mistima) od onoga što je dosad objavljeno (bilo na staroj, bilo na novoj domeni), a nove ću ti postove poslati (ako budem mislila da je nesto zanimljivo za ovu promociju). ako triba pomoć u vezi starih splitskih riči, reci :o) isto tako, ima i dosta slika , pa ako koja paše, a ti je stavi. lip pozdrav :o) xvii, u 26.4.2006 17:42

@xvii - hvala :) izabrala sam jedan tvoj post koji mi je se zaista svidjeo, bas ti hvala :)

Cek, cek, ja te sad vidla odje! Fala ti za one pokolone, Bajadere podijelih sa kolegama, djava ih odnija! A Kiki cuvam.

Danas je bio prvi dan nazad u oficu nakon vise od par tjedana. Jutros sam se digla i na jadvite dane se suzdrzala da ne nazovem sefa i slazem da sam nehotice u snu isherila nogu pa nemrem doci do ofica, ali se predomislih u slucaju da me ne prozovu jos vecom babom na poslu nego sto vec jesam.

Kao najljepsi 'velcam bek' poklon od Londona nakon tjedan dana provedenih u mirnom, malom i opustenom mjestascu na Jadranu proslog tjedna, podzemna je velicanstveno riknula jutros, i put do mog ofica koji obicno traje 15 minuta potrajao je skoro sat vremena. Broj ljudi koji su bili toliko blizu da totalno prolupaju i pocnu lupati po vratima podzemne vristeci "For the love of God, let me out of here!!!" je rasto svake minute dok sam se ja skupila na sjedistu kojeg uspijeh ugrabiti neurozno titrajuci nogom gore-dole spremna da sutam sve smrdljivo-oznojene putnike koji su opasno prijetili da mi sjednu u krilo svake sekunde.

Nije ovo bio dobar pocetak, slutila sam da se nece dobro pisati danas.

Tu sam teoriju utvrdila kada me je sef docekao sa rijecima: "Velcam beck! Bas si nam svima nedostajala!" Par minuta, nakon sto smo se ispitali za zdravlje (sef je dobro, hvala na pitanju) sef mi je uvalio toliko posla da uradim danas da mi je se zamantralo u glavu.

I jos uvijek mi se mantra. Od umora. od podzemne. Od sugavog i hladnog vremena koje nam je se opet vratilo. I kojeg najvaljuju da ce ostati s nama jos 4 tjedna.

Malo me tjesi rad kojeg sam ipak uspjela uraditi na realizaciji website-a kojeg spremam za projekat o kojem pisah u prijasnjem postu. Ima i blogera koji su se zainteresirali da doprinesu ovome, mada jos uvijek nisam izjasnila konkretne detalje. 

Sutra ponovo radim od kuce. A za onih sat vremena provedenih zarobljena na podzemnoj uspjela sam sastaviti u glavi vecinu informacija u vezi sta i kako se treba raditi. Budem to objavila sutra. Sada sam previse umorna i jos malo i ode lec. I ako bude srece sanjati o setnji pored naseg mora. Ako bude nesrece, onda sanjati o putovanju na podzemnoj koji nema kraja. Ako bude tako, sigurna sam da ce se moje vristanje cuti sve do Lijepe Nase :)

ok...čekimo

samo da ti malo zazubive rastu... tu kod nas (na kontinentu!) je 29°. :) i hopšemo veselo u kratkim rukavima. i, i, i... i nemamo metro - pa nam ne može crknut! :D p.s. vrištalati od sreće ili nesreće, bit će te lijepo čut! :)